ponekad poželim...
23.07.2006., nedjelja
 želim otići... na more. gdje ću se moći slobodno šetati gradom, plažom (...) a da nitko neprestano ne bulji u mene i ogovara me. već mi je dosta toga. "gle kak su joj noge mršave, joj gle ima crnjavku, Isuse Bože razmazala joj se maskara, ova majica joj je iz terranove, gle kak se pravi..." HELLO?? kojeg vam Boga smetam stalno? jedna grupica cura, malo starijih od mene (to se vidi samo u dokumentima) vječito pljuje po meni. mislim, ne smeta mi to, bar nije do sad, jer ja gledam tko mi kaže, a ne što mi kaže. ali jednostavno ti takve stvari počinju ići na živce i više ne možeš ignorirat smjeh iza sebe jer je, na žalost, prečest... vjerojatno ne ogovaraju samo mene. i očito imaju na piku cure koje su dobre sa svima. ja sam inaće druželjubiva i uklopim se u svako društvo. s njima nikad nisam veze imala, ni ne poznajem ih. znam da jedna od njih radi u ppk-u i to je sve. čula sam da nisu baš neke ljubavnice i da se dečki baš ne motaju oko njih. a ne vjerujem da su ljubomorne na mene jer se oko mene mota samo jedan, a i ne smatram se nekim sex simbolom. istina, nisam zadovoljna svojoj mršavom linijom ali radim na tome da dobijem još kojih 5-6 kila. tak da ne znam u čemu je onda problem... |
22.07.2006., subota
 vidno razočarana situacijom u kojoj se našla jedna mlada djevojka, neprestano razmišljajući o njoj, sve više ju žalim i polako, svjesna, dolazim do zaključka da si je sama kriva... jednog jutra provirila sam kroz špijunku svojih vrata i bezobrazno prisluškivala razgovor dvojce policajaca i odvratnog susjeda koji se tek nedavno doselio u našu zgradu. ...kuc-kuc... drugi dan od susjede lajavice (pitate se zbog čega takav nadimak??) čula sam da je odvratni susjed pretukao svoju ženu (za koju sam mislila da mu je kčer) i zatim ga je ona prijavila. naime, stari konj ima love ko blata, potplatio je plavce i tužba je ugušena.- tko je? - otvorite vrata! - tko je?? - policija! otvorite vrata! imamo podnešenu prijavu proti vas. - jel baš moram? - da! - a što ako neću? ..... i tu je nastao tajac. ubrzo su se vrata otvorila i "dečki u plavom" zakoračili su u stan. i sad bi ja njoj došla, povukla ju za kosu i pitala : "pa dobro, glupačo jel ti ovo trebalo? da se moraš je*** sa starim osušenim debelim bikom koji te još poslije i dobro zmaže i to samo zato jer se pališ na lovu?? dam ti ja 100kn ak nemaš... sunce ti tvoje!!" vjerujte mi, nije se sigurno zaljubila u njega. u takvog se čovjeka nitko ne može zaljubiti. možda da je dobar, to je več druga priča, ali on je toliko ružan da nebih ni bratov vlastiti, truli pony naslonila na njega... ozbiljno. možda je ovo s mitom i plavcima samo još jedna zbirka izmišljotina stare lajavice, koja, kad bolje razmislim, u biti i nije tako loša. je da izmišlja bajke i sama sebe uvjerava da je vidjela Boga kako izlazi iz trgovine (ona je njega vidjela!!!!), ali draga je. uvijek lijepo pozdravi i nije zlobna, niti kome radi na štetu. samo što laje i izmišlja. i živi iznad mene. i povremeno pere veš i zaboravi staviti crijevo u kadu, pa mi kapa sa stropa kad sjedim u fotelji i punim se tacosima... i što reći o današnjim ženama? mislim, ne želim vrijeđati svoj rod, ali kada vidim u što se upušta jedna 28-godišnjakinja ili na šta lići 60-godišnjakinja dođe mi da se poserem... i ova slika mi nikako ne paše uz ovu priču ali mi je toliko očaravajuća da sam ju morala staviti... |
18.07.2006., utorak
sretno dijete
|
nema prošlosti. nema sadašnjosti. nema problema. just...time... vrijeme kojeg zapravo ima toliko malo, a sve ostavljamo na njemu. predajemo se. predajemo se danu i noći, a što nam ono zapravo donosi? kad malo bolje pogledamo, apsolutno ništa... vrijeme ne donosi ništa. kada netko kaže "vrijeme će pokazati", misli mu tu zastaju... i gotovo je. vrijeme će zaista pokazati. ali, koliko treba čekati? dan? dva? mjesec? . . . godinu? predugo... eh da mi je kugla budučnosti... samo na jedan dan. želim znati. želim. što će biti s nama za 10 godina... što će biti samnom? na kojoj strani svijeta ću završiti? s kim? postoji li zapravo sretno dijete? ne znam... možda. ali ono još ne zna što ga čeka. možda i bolje... |
15.07.2006., subota
   baš sam danas razmišljala o crtićima... toliko me nedostaju. oduvijek sam ih voljela, pogotovo njih dvoje dok su bili klinci. svako sam se jutro kao mala dizala u 7h, sjedila u rozoj (već pomalo uništenoj) foteljici, papala čokolino i gledala ih. na kraju sam imala više čokolina na sebi, nego u sebi  i tako je to bilo i ujutro i naveče... ubrzo su ih ukinuli i počeli su se prikazivati pokemoni, teletubbies (neznam ni kak se to piše)...no ti su još bili donekle, ali ovo danas...? sve nekakvi roboti, nimalo zanimljivi, puni mržnje prema nekome i samo da se mlatit i ubijat, a na kraju naravno pobjeđivat... i onda se netko čudi kako su djeca agresivna? u ovim "normalnim crtićima" kao što su tom&jerry, štrumpfovi, bus-bus, lolek i bolek, obitelj kremenko...bar smo se nasmijali. dok mi se od ovih samo zijeva (makar sam se probudila prije 2h). čula sam da je peticiju o vračanju crtića u večernji termin potpisalo čak preko 2000 ljubitelja crtića, što mi se čini dosta malom cifrom. ali ako uzmemo u obzir koliko je ljudi znalo za peticiju, onda o.k. (hvala Bogu) nisam više malo dijete, ali naprosto ih obožavam, ali samo te, uz koje sam odrasla... čudesna šuma, rakuni... sve bih dala da ih opet emitiraju! neki dan sam gledala štrumpfove... baš sam se razveselila... samo se nadam da neće opet uteći...samo odjednom... |
14.07.2006., petak
Vrućina Me Ubija...
|
kao što naslov kaže... žudim za klimom, iako znam da šteti, baš me briga... želim ju!! većina ljudi puši, što je štetnije pa ih nitko ne pita za strah od bolesti... zato ja želim klimu! na 56° u stanu jedva preživljavam. ljudi, kod mene je pakao!! koja ironija, kad je temperatura toliko niska da u biti ni ne vidim kolika je (jer imam neki bogčiji termometar) onda bi dala sve na svijetu da mi bude vruće... a sad... zimo, gdje si? no, ipak, ja više preferiram ljeto... ipak je tu more, sunce, kratke hlačice, tulumi do zore... al ne mogu izdržati!!! * * * upisala sam faks... jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee  kineziologiju, i to bez plačanja. mislim, hvala Bogu, nakon toliko love koju sam im već ostavila tamo - malo za prijavu, pa za upise, pa za ovo, za ono i ode 1500kn sam tak i još da sam im ostavila 9500 za godinu... malo sutra! al dobro, užasno mi je drago da sam upisala jer sam i na pripreme išla koje su me ubijale...i materijalno i fizički, a i psihički  sad sam mirna do desetog mjeseca... nemam pojma di ću... budem dosadna i sebi i ljudima... bye, bye  |
08.07.2006., subota
.............uZaLuD?
|
naime, na sugestiju nekih od vas i same moje podsvijesti, odlučila sam joj se javiti. porukom naravno. no, doživjela sam nešto što ni najmanje nisam očekivala: svađu... ne želim ju tračati niti govoriti loše o njoj, samo me na neki način strašno iznenadila, malo i povrijedila, tom svojom upornošću da dokaže nešto što u biti nije istina. ostavila sam ju da razmišlja o onome što sam joj rekla. najbolja mi je prijateljica i nikada mi nebi palo na pamet govoriti nešto protiv nje drugima, a ponajprije osobama s kojima se družimo i ona i ja. ana me nazvala, pitala me kako je bilo. rekla sam joj. malo me utješila svojom smirenošću i rekla mi kako je Ona njoj rekla kako sam ja rekla nešto protiv nje (ane). dakle, ona je u biti tračala mene. jedino što sam rekla, a da se nje ticalo, je to da više uopće s nama ne kontaktira - s čime se i ana složila. u našu je raspravu počela uplitati i druge ljude, a kasnije meni prigovarati da to ja radim. cijelo me vrijeme ismijavala svojim nekim prodrugljivim glasom. a ja sam to kao krivo svatila, dok ona moje šale sve uzima za ozbiljno. jučer smo svi bili vani, baš svi, u bircu je bila hrpa ljudi, samo njih dvoje nisu bili tamo. pridružio nam se njegov frend i rakao "šta su ovi dva u penziji?"... i onda sam ja ta koja govori o njoj. nakon svega, mislim da si je previše umislila neke stvari, a najviše to da je ona vječito tema naših razgovora. nije. ona nije neka svjetska žena da se o njoj mora stalno pričati. na kraju, ne znam što da kažem. kad sam vidjela kako se iskalila na mene, moje prijateljstvo prema njoj titra... i samo čeka trenutak da prestane čak i titrati. ali nije mi svejedno... nije. bile smo najbolje prijateljice. no meni takva ne treba, koja će me optuživati za nešto da sam rekla, a za to zadnja saznala. i samo sam ja vjerovala da nije istina to što ljudi pričaju. i radi mene je istina sjela na svoje. radi mene. a ni hvala mi nije rekla. mislim da je preponosna da bi se ispričala. ja se nemam za što ispričavati, niti sam ju ogovarala, niti govorila ružno o njoj, a ako u njenoj glavi sjedi nešto drugačije, njena stvar. ja se ne mislim ponižavati i raditi budalu od sebe. mislim da sam jednostavno trebala pustiti da sve ide kako je išlo, ne petljati se s namjerom da joj pomognem, a ljudi neka pričaju i groze se nad tim što su čuli. no, nisam se petljala bez razloga, jednostavno, kada vam kraj uha netko priča o najboljoj frendici nešto što nije istina, nemate snage ne upleti se u razgovor, popljuvati ih sve što vjeruju trečevima i završit s rečenicom "ja znam da to nije istina!!" |
07.07.2006., petak
...missing you...
|
promijenila sam pjesmu... ova mi je nekako... posebna... ne znaći ništa, nije za nikog, jednostavno je lijepa, a riječi su predivne... koliko na svijetu postoji pjesama koje se poklapaju s nečijim životom? ja sam za sebe pronašla bar 7, ali baš kao da su pisane za mene! ne mali dijelić pjesme, već cijela... nadam se da nitko nema sudbinu kao što kaže 1st Lady u pjesmi Missing you...  |
